‘Nestrpljiv sam, snimam filmove kako bih zadovoljio svoju histeričnu stranu’ – NACIONAL.HR

Nakon što je 2019. godine režirao film „Predivan život“ (La Belle Epoque), nostalgičnu romantičnu komediju koja je bila ogroman hit u francuskim kinima, redatelj Nicolas Bedos vratio se s novim filmom „Prevara i farsa“ (Mascarade) koji se u hrvatskim kinima počinje prikazivati 16. ožujka. I ovog puta Bedos je okupio francusku glumačku elitu u priči u kojoj Pierre Niney glumi bivšeg baletana kojem je karijera propala nakon prometne nesreće te sada preživljava kao ljubavnik nekada velike glumačke dive Marthe (Isabella Adjani), ali se zaljubljuje u prekrasnu Margot (Marine Vacth) te njih dvoje odluče da na prevaru financijski iskoriste imućnog Simona (François Cluzet) koji se zaljubljuje u Margot. Od tog trenutka sve postaje mješavina intriga, izdaja i prevare, u stilu hollywoodskih crno-bijelih krimića.

U povodu hrvatske premijere s Bedosom smo razgovarali, ekskluzivno za Nacional, u pariškom hotelu Le Collectionneur. Bedos je 41-godišnjak kojem je ovo treći film, karijeru je započeo kao pisac televizijskih i kazališnih drama, a usput je povremeno i glumio. Godine 2017. režirao je prvi film „Gospodin i gospođa Adelman“, a s filmom „Predivan život“ koji je imao 11 nominacija za nagradu Cesar (francuski Oscar) – tri je i osvojio, uključujući onaj za najbolji scenarij – Bedos se prometnuo u jednog od najvažnijih novih francuskih redatelja.

NACIONAL: Jeste li osjećali pritisak nakon velikog uspjeha filma „Predivan život“? Jeste li bili opterećeni time što je publika očekivala ponavljanje tog uspjeha?

Da, osjećao sam pritisak nakon uspjeha filma „Predivan život“. S druge strane, moram vas upozoriti da sam prije filma „Predivan život“ režirao svoj debitantski film „Gospodin i gospođa Adelman“ koji nije bio hit u kinima. No film je imao svoj drugi život jer ga je mlađa publika jako puno gledala u digitalnim videotekama. Otkrili su ga i prihvatili s oduševljenjem. Spomenuli ste strah i mislim da bi taj strah bio daleko veći da je, kojim slučajem, „Predivan život“ bio moj prvi film. Ovako sam imao iza sebe dva filma, jedan koji je doživio ogroman uspjeh i jedan koji u kinima nije bio osobito uspješan. Zato sam, s raznolikim iskustvom prvih dvaju filmova, osjećao samopouzdanje pred početak snimanja svog trećeg filma. Moram vam reći da su reakcije na film „Prevara i farsa“ takve da ga je dio publike hvalio više nego prva dva filma. S druge strane, dio publike smatra da im je film mračan te da im se likovi u filmu nisu odmah dopali. Te prigovore imala je pretežno starija publika.

NACIONAL: To nije čudno s obzirom na to da je film mješavina romantične komedije, trilera i društvene kritike. Što ste ovim filmom željeli postići?

Nemam teorijsku distancu od svog filma. U snimanje sam krenuo spontano, instinktivno, a ono što mi se dopalo u priči je ta raznolikost likova i njihovih ponašanja. Znate, slavna filmska kritičarka Pauline Kael svojedobno je napisala kako filmovi izgledaju poput redatelja koji su ih snimili pa je tako navela da je Martin Scorsese bio na kokainu pa mu filmovi izgledaju kao da šmrčete kokain, a Quentin Tarantino voli pušiti marihuanu pa mu tako i filmovi izgledaju. Moji prijatelji primijetili su tu mješavinu raspoloženja u mom filmu. Ja znam biti i sarkastičan i romantičan i iznimno osjetljiv, ali povrh svega znam biti jako nestrpljiv. Ta nestrpljivost vodi me u strah od dosađivanja dok snimam film. Zato u filmu moram imati ekstremna stanja uzbudljivosti kako bih u procesu snimanja zadovoljio svoju histeričnu stranu.

NACIONAL: Režiranje filma s Isabellom Adjani ne može biti dosadno. Kakvo je bilo vaše iskustvo s njom?

Jasno vam je da vam, iz poštovanja prema Isabelle Adjani, ne mogu govoriti o detaljima. Ono što vam mogu reći je to da je odmah prihvatila ulogu, ali nije imala jednostavan odnos spram osobe koju glumi. Kao da nije bila sigurna kako odigrati tu ulogu te je s određenom distancom pristupila toj osobi koju glumi. To je nešto što nisam očekivao da će se dogoditi. Trebalo joj je neko vrijeme, otprilike 10 dana, da shvati kako nemam loše namjere, da sam na njenoj strani te da ću cijeniti njenu ljepotu, njenu energiju. Nakon što smo snimili nekoliko scena, ja sam ih montirao i pokazao joj kako bi vidjela moj pogled na nju i njen lik. Kada je to shvatila i prihvatila, onda je sljedećih mjesec dana snimanja bilo jako zabavno.

NACIONAL: Zašto se radnja filma „Prevara i farsa“ odvija na Azurnoj obali?

Priča filma rezultat je vrlo dugog sazrijevanja, slično kao u slučaju filma „Predivan život“. Počeo sam pisati roman i odustao od njega te umjesto toga napisao scenarij. Napisati roman bilo je vrlo korisno jer je pružio mnogo pozadinskih priča, ali scenarij se sastoji od mnogo različitih likova. Naravno, zabavljao sam se dok sam ga pisao, ali scenarij ujedno shvaćam krajnje osobno. Scenarij je rezultat boli koju osjećam zbog razdoblja u kojem živimo. Priča je proizašla iz stvari kojima sam svjedočio oko sebe, a jedna je sugerirala drugu. Također sam ga želio postaviti na Azurnu obalu jer za mene ima imidž pretjerivanja. To je mjesto gdje možete pronaći kombinaciju novca, zabave, ljubomore i korupcije. Privatno, mislim da sam se uspio zaštititi od sukoba financijskih interesa koje vidimo u filmu. Bavim se trenutnim tjeskobama i stvarnošću koju vidim oko sebe, što se temelji na osobnom iskustvu. Kad sam bio mlađi, roditelji su mi u jednom trenutku ukinuli džeparac i morao sam raditi da zaradim za život.

NACIONAL: Znači li da je ovaj film mješavina događaja iz vašeg života i fikcije?

U pravu ste, s time da se ja nikada nisam prostituirao kao lik kojeg u ovom filmu glumi Pierre Niney. Održavao sam odnose s nekim starijim ženama. Martha, koju glumi Isabelle Adjani, stvarno je postojala. Lik Margot, koju glumi Marine Vacth, inspiriran je večeri koju sam proveo s eskort damom koja je došla iz Čehoslovačke i koja me apsolutno fascinirala svojim krajnje jasnim mišljenjem o tome kako se muškarcima gadi ljubav. Uzimam stvarne događaje iz života i oko njih izmišljam priču. Već sam to radio u filmovima „Predivan život“ i „Gospodin i gospođa Adelman“. Moji me filmovi zanimaju samo ako imaju u sebi dio iskustva, istinitosti. Inače imam dojam da lažem gledatelje.

NACIONAL: Pierre Niney, glavni glumac iz filma „Prevara i farsa“, rekao je da imate nevjerojatnu energiju, da možete napisati scenarij za film svakih šest mjeseci. Je li to također način da razbijete dosadu?

To je iskaz nekih mojih unutarnjih previranja. Kada radite previše, naporno i prečesto, onda je to znak da u vama nešto nije posloženo onako kako treba. Poznajem samog sebe jako dobro i mogu vam reći da je sav taj naporan rad na neki način kompenzacija za neku emocionalnu i sentimentalnu neuravnoteženost. Tijekom posljednjih nekoliko godina kao da sam upozoren da se bavim poslom koji me može ugroziti, čak je možda i opasan po mene. Ne govorim o osnovama filmskog posla već o interesu festivala, kina, publike koju ne zanimaju samo glumci, već i redatelji. Uletjevši u taj vrtlog, počeo sam snimati jedan film za drugim, tako da tijekom šest godina nisam prestajao raditi. Mislim da se tu radi i o osobnom ponosu zbog kojeg sam uskočio u taj proces neprestanog rada, u taj filmski vlak koji će uskoro nestati.

NACIONAL: Zašto mislite da će nestati?

Mislim da ćemo se u sljedećih nekoliko godina boriti kako bismo govorili o filmu i razvijali filmsku kulturu. Usporedit ću to s ispijanjem vina. To što pijete vino ne znači da ćete se zainteresirati za vinariju koja ga je proizvela, koji je proces korišten u proizvodnji vina, koja je povijest te vinarije. Takav interes za filmove nestao je pojavom streaming platformi. Ne znam koliko ljudi zna scenariste ili redatelje pojedinih epizoda serije kao što je „Breaking Bad“ ili „Euforija“. To ne znači da u ovom poslu nema talentiranih ljudi koji stvaraju fikciju, dapače, nedavno sam potpisao fenomenalan ugovor sa streaming platformom Amazon. Samo ukazujem na to da pada interes za filmskim autorima te da moramo prihvatiti tu zabrinjavajuću činjenicu.

NACIONAL: Možda je interes javnosti za filmsku umjetnost manji nego što je nekada bio, ali bez kreativnosti autora i redatelja nema ni filmova ni televizijskih serija.

Upravo tako. Međutim, ja sam odrastao u vremenima kada smo jedva čekali gledati novi film Woodyja Allena, Martina Scorsesea ili Arnauda Desplechina. Ono zbog čega sam želio postati dio filmskog svijeta, ono što me privuklo ovoj profesiji, bili su razgovori na temu filma. Diskutirali smo o filmovima ovih autora, uspoređivali ih s njihovim prethodnim filmovima, a svi ti razgovori na temu umjetnosti i filma nestaju. Sve je manje i manje ljudi koji osjećaju strast prema tim razgovorima.

NACIONAL: Govorite li vi u tom kontekstu i o filmskim novinarima? Znači li to da mi nemamo čitatelja za koje ćemo pisati jer je interes sve manji?

Ne, novinari još uvijek pokazuju strast prema filmu. No na kraju će vas zamijeniti influenceri.

NACIONAL: U filmu „Prevara i farsa“ glavnu žensku ulogu ima Isabelle Adjani, a u filmu „Predivan život“ to je Fanny Ardant. Otkud interes za francuskim glumačkim legendama?

U filmu „Pakao“ redatelja Claudea Chabrola zaljubio sam se u Emmanuelle Béart, a s njom glumi François Cluzet kojem sam dao ulogu u filmu „Prevara i farsa“. Do ušiju sam se zaljubio u Meryl Streep u filmu „Sofijin izbor“, kao i u Michelle Pfeiffer u filmu „Opasne veze“. Ove tri glumice bile su moje prve ljubavi, u kinu su mi donosile uzbuđenje, čežnju i tjelesnu požudu. Nadam se da bih filmom „Prevara i farsa“ mogao otplatiti svoj dug koji imam prema kinu, da bih mogao prikazati osjećaje žudnje i patnje koji stvaraju ljubav.