‘Klasična glazba traži disciplinu i strpljenje, ali obogaćuje mi život’ – NACIONAL.HR

Nakon četiri godine pijanist Maksim Mrvica ponovno svira u Hrvatskoj, 18. i 19. ožujka održat će koncerte u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ovaj 48-godišnji Šibenčanin apsolutna je svjetska zvijezda, jedan je od pionira crossover glazbe, a zagrebački koncerti dio su velike svjetske turneje „The Collection“. Tako se zove i novi album, koji je zapravo „best of“ izdanje, pa će tako Mrvica publiku zabaviti svojim najpopularnijim obradama.

Maksim Mrvica u Šibeniku je završio osnovno i srednje glazbeno obrazovanje u klasi prof. Marije Sekso. Već kao devetogodišnjak počinje javno nastupati da bi s nepunih dvanaest godina svirao svoj prvi koncert s orkestrom. Mrvica je 1998. godine diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Krpana. Dobitnik je nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim pijanističkim natjecanjima, od kojih prve nagrade na Državnom natjecanju učenika glazbe u Zagrebu, Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za akademsku godinu 1997/98, prve nagrade na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Nicolai Rubinstein u Parizu 1999. te prve nagrade na pijanističkom natjecanju Portoise u Parizu 2001.

Dobitnik je nagrade Porin 2002. za najbolji album u kategoriji klasične glazbe, a 2019. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za glazbeni doprinos u promociji hrvatske glazbe.

Njegov svjetski uspjeh počinje suradnjom s producentom Melom Bushom i potpisivanjem ugovora s diskografskom kućom EMI, a prvi album „Piano Player“ prodan je u više od četiri milijuna primjeraka, a posebno je popularan u Aziji. Mrvica je održao turneju kroz 20 gradova u Japanu koja se smatra najvećom turnejom jednog međunarodnog umjetnika ikad. Uspjeh turneje doveo je do poziva Moskovskog filharmonijskog orkestra da nastupi kao solist i Chopinova društva u Varšavi u sklopu proslave 200. obljetnice Chopinova rođenja.

Uspjeh Maksima Mrvice obuhvaća više od svijeta klasične glazbe i dopire do raznolike publike. Njegov rad uvršten je na službeni album olimpijskih igara i osvojio je MTV nagradu za najbolji debitantski crossover album godine, a njegove svirke imaju i više od 120 milijuna posjeta na YouTubeu.

Mrvica u intervjuu za Nacional otkriva i svoju privatnu stranu te se prisjeća početaka s crossoverom prije 20 godina.

NACIONAL: Nakon četiri godine ponovno svirate u Hrvatskoj, i to ponovno u Lisinskom. Prvi je koncert rasprodan pa tako svirate dvije večeri zaredom, kako se osjećate u Lisinskom?

Jako se radujem ovim koncertima u Lisinskom, prošle su četiri godine od mog zadnjeg koncerta u Hrvatskoj, također u Zagrebu. Dvorana Lisinski je inače jako važno mjesto za mene jer sam u toj dvorani prvi koncert svirao kad sam imao 18 godina i odonda sam već više puta nastupio u toj dvorani. Stoga mi se uvijek drago vratiti jer mi se svaki put vrate i lijepa sjećanja na moje nastupe.

NACIONAL: Predstavit ćete novi album The Collection, o čemu se radi? Na što ste se fokusirali?

„The Collection“ je zapravo „best of“ album na kojem se nalaze najpopularnije pjesme u mojoj, evo ove godine, 20-godišnjoj crossover karijeri. To su najbolje pjesme s mojih deset studijskih albuma tako da se sastoji od dva CD-a. Cijela moja turneja bit će, dakle, u duhu presjeka moje karijere.

NACIONAL: Kako ste koncipirali koncert i tko zapravo osmišljava koncept, na što pritom pazite?

Koncert je, zbog prirode albuma koji sviram, crossover. Imam novi bend, međunarodni, koji smo sastavili ove godine. Proširen je od uobičajenih bendova s kojima sam nastupao, više je izvođača na sceni. Dosta su dinamične video projekcije koje ćemo puštati tijekom koncerta, a i light show je odličan. Nastup izgleda više kao pop ili rock koncert, nadam se da će publika uživati.

Koncert osmišljavamo moj menadžer Antonio Ševerdija i ja, s dečkima koji su zaduženi za video i svjetlo. Zajedno razgovaramo o tome i svatko iznosi neke svoje ideje pa zajedno dođemo do finalnih odluka.

NACIONAL: Koliko je različito nastupati u koncertnoj dvorani, u nekoj sportskoj dvorani ili na otvorenom? Pripremate li se drugačije, jer sigurno zvučite drugačije u tim različitim ambijentima?

Pa dosta se razlikuje atmosfera u koncertnoj dvorani od arene ili neke sportske dvorane. Moram reći da se sve više odmičem od atmosfere klasične dvorane kao što su Suntory Hall ili Metropolitan u Tokiju, gdje sam održao brojne koncerte prije desetak godina kad sam nastupao u Japanu. Oko 95 posto glazbe koju sviram je crossover i mislim da ta glazba i taj zvuk više odgovaraju sportskim dvoranama ili arenama. Primijetio sam da publika, kad sviramo u koncertnoj dvorani, nekako kao da ima odmak od reakcije kakvu inače dobijem u sportskim dvoranama ili arenama. Puno su mi takvi prostori dinamičniji, moram priznati, pa se ljudi, pretpostavljam, boje reagirati jer misle da koncertne dvorane nisu takva mjesta.

NACIONAL: Rijetko svirate pred domaćom publikom, stalno ste na turnejama, što dolazak pred hrvatsku publiku znači za vas?

Pa nekako je drugačije kad sviram doma, posebno u Lisinskom jer, kao što sam spomenuo, više puta sam svirao u toj dvorani. Imam osjećaj kao da sviram prijateljima i poznanicima jer me veliki dio publike u Hrvatskoj prati od mojih početaka, od moje 18. godine, pa je to zaista dosta drugačiji nastup nego kad sviram vani.

NACIONAL: I trenutačno ste na turneji, što to znači za umjetnika klasične glazbe?

Da, usred smo turneje koja je zapravo jako duga, ako ćemo računati da skoro tri godine nisam svirao zbog covida. Sve države koje smo tada trebali posjetiti i svirati koncerte, „naredali“ smo sada. Ali turneja „The Collection“ zapravo je počela u rujnu prošle godine u Australiji i Novom Zelandu, gdje sam odsvirao pet koncerata, pa smo tri mjeseca svirali u Kini, nakon toga svirao sam u jugoistočnoj Aziji, sad smo u Europi pa se ponovno u travnju vraćamo u Aziju. U svibnju odlazimo u SAD i Kanadu, što me posebno raduje jer nikad nisam imao turneju po Americi pa je to možda početak novog perioda u mojoj karijeri.

NACIONAL: Vi ste najprodavaniji crossover pijanist u svijetu, to je nevjerojatan podatak. Davno ste krenuli s crossoverom, koji su bili razlozi i jeste li zadovoljni danas kad se okrenete, kad pogledate 20 godina unazad?

Da, ja sam prije 20 godina krenuo s crossoverom i sjećam se da je u to vrijeme svega nas nekoliko klasičnih glazbenika počelo eksperimentirati s crossover glazbom. Često smo znali biti dočekani „na nož“ jer to je bio žanr koji se tek počeo profilirati. Sad je to posve drugačije, crossover je žanr za sebe, samostalan. Postoje tisuće mladih ljudi koji sviraju klasične instrumente na Instagramu, YouTubeu i rade crossover obrade. To mi je fenomenalno vidjeti i čuti, posebno „Hrvatsku rapsodiju“ Tončija Huljića koju ja izvodim. Divno je vidjeti da im ta skladba služi kao motiv za bavljenje glazbom.

NACIONAL: Unatoč tome što svirate crossover, klasika je vaš temelj, od nje sve kreće i uvijek na koncertima svirate barem jedan set samo klasike. Zašto je vama važna klasika, zašto je volite?

Klasika je sa mnom otkad sam s devet godina počeo svirati klavir. Cijeli život je sa mnom. Puno sam uložio u svoju edukaciju, nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Vladimira Krpana završio sam jednogodišnji studij usavršavanja na Konzervatoriju Franz Liszt u Budimpešti te još dvije godine usavršavanja na pariškim konzervatorijima. Stoga sam svladao puno repertoara, jako puno sam vježbao i prolazio kroz sve te skladbe tako da je klasika konstantno sa mnom. Rekao bih da je 90 posto glazbe koju privatno slušam klasična glazba. Obavezno se budim uz neku divnu klasičnu skladbu, to je divan način za započeti dan. Stavim neku operu, neku simfoniju, neki klavirski koncert. Mislim da klasična glazba obogaćuje život i presretan sam što je stalno prisutna u mom životu.

NACIONAL: Zašto ju je važno popularizirati i približiti posebno mladima, učiniti je otkačenom, zabavnom, ludom? Kažu mi svi klasični glazbenici s kojima sam razgovarala da većina ljudi ne zna koliko je klasika zapravo otkačena, samo se moraju opustiti i dozvoliti sebi da je tako gledaju. Kako vi gledate na to?

Moja ideja kad sam tek krenuo u crossover, čak i prije nego što sam upoznao Mela Busha, mog menadžera koji je bio pionir crossover glazbe u svijetu, bila je drugačija interpretacija klasične glazbe. Primijetio sam da je na koncertima klasične glazbe uglavnom starija publika, da za takvu vrstu glazbe nije postojao interes kod mladih. Tražio sam način da malo sve to zaintrigiram, da promijenim način kako se interpretira – da nije uvijek crno-bijelo odijelo i svi „mrtvi ozbiljni“. Najprije sam počeo s promjenom svog izgleda – imao sam sve boje kose, od plave, bijele, žute, zelene do roza, i potpuno sam se drugačije odijevao. Nakon toga krenuo sam s promjenom na pozornici pa sam uveo neke lasere, mali light show, ali sam i dalje svirao klasične koncerte. I onda se dogodio moj susret s Melom Bushom kad sam potpisao ugovor za EMI, jednu od najvećih kuća u svijetu. I onda smo počeli mijenjati i samu glazbu, počeo sam se aktivno baviti crossoverom.

NACIONAL: Da bi se došlo do vrhunske razine na kojoj ste vi, potrebna je strašna disciplina, rad i upornost. Znam da ste privatno malo otkačeni, volite zabave s prijateljima, kako to pomirite? Pretpostavljam da je to neki idealni balans za jednoga glazbenika?

Istina je, za klasičnu glazbu, posebno za glazbenika na vrhunskom nivou, potrebno je jako puno discipline, jako puno vježbanja. To meni nije problem, imao sam faze tijekom kojih sam vježbao jako puno, po sedam, osam sati dnevno. Svaki pijanist, svaki instrumentalist mora imati takvu fazu, jednostavno da svlada sve elemente i tehnike pa poslije bude jednostavnije. Prije koncerata na turnejama inače vježbam oko četiri sata. Dosta discipline i strpljenja je potrebno. Točno je da dosta volim društvo, ekstrovertiran sam, volim zabave. Elektronska glazba dugo je bila prisutna u mom životu, a kako su mi prijatelji bili DJ-jevi ili vlasnici klubova, često sam znao odlaziti na techno partyje, kojih posljednjih godina više nema. Priroda mog posla je takva. Morate znati da moja turneja više nalikuje rock ili pop turneji nego turneji klasične glazbe. Moj bend sastoji se od mladih ljudi, punih elana, punih života, pa nas moji promotori nakon koncerata često vode na večere i u clubbing. Dosta tu bude adrenalina prisutno nakon velikih koncerata pa je nekako logično da se opustimo, da moramo proslaviti. Bude i kod mene partyja, u mom apartmanu, primjerice.

NACIONAL: Glazbeni i umjetnički svijet odahnuo je nakon što je dvije godine sve zaustavljeno zbog pandemije, ni vi niste dugo nastupali. Kako je ta stanka utjecala na glazbeni svijet i na vas konkretno? Jeste li se vi promijenili tijekom pandemije, je li ta pauza možda pokrenula u vama neku novu ideju ili kreativnost?

Pandemija je meni dosta teško pala. Moja branša, industrija zabave, stala je na tri godine, koncerti nisu bili dozvoljeni. Ali jedna dobra stvar u cijelom tom razdoblju jest to da sam mogao puno vremena provesti sa svojom kćeri koju, kad sam na turnejama, ne vidim često. Znam biti sedam, osam mjeseci na turnejama pa se ne vidimo, a jako smo povezani. U jednom trenutku uspjeli smo tijekom pandemije otići i u moj rodni Šibenik, u moju kuću koja je u šumi i dosta je izolirana pa smo mogli šetati, baš sam puno vremena proveo s njom i s obitelji pa eto, to je zaista jedna dobra stvar.

E sad, ne znam je li me pandemija promijenila, ali tek sam tada shvatio koliko volim svoj posao, koliko mi nedostaje sviranje, koncerti. Ali ne samo koncerti, koji su najvažniji dio mog posla, već i putovanja, letovi, hoteli, susreti s ljudima. Kad je odjednom prestala ta dinamika, shvatio sam koliko sam sretan i privilegiran što imam tako divan posao.